Ponovo sam sanjala iste osobe, istu pricu...Ne mogu vise to podnijeti..Prosla je godina i jos nekoliko dana od tog dogadjaja, a ja ga jos nisma zaboravila...Mislim da ce to zauvijek ostati duboko urezano u mom srcu..Koliko sam samo provela mjeseci boli i patnje, iscekivanja i nadanja...Uvijek sanjam te iste osobe samo an razlicitim mjestima i u drugacijim situacijama...ja prolazim sama, bez ikoga da me podrzi, a svi oni zure u mene i oni njihovi ostri pogledi , kao da hoce da me ubiju...Uzasavma se i od same pomisli na to..Ne razumijem zasto me to jos uvijek proganja jer nisam nista uradila. Nemam razloga da se stidim i 'bojim' ali ipak osjecma ponekad taj prokleti strah i stid...Zasto pojedini vise vjeruju rijecima iz tudjih usta, nego osobi o kojoj se radi !?!?! Dugo sam se trudila i borila da postignem to, a na kraju osvojivsi, ono sto sma zasluzila, izgubilo je svoju vrijednost...Nije vise izgledalo kao ono o cemu sam sanjala i mastala, bilo je potpuno suprotno...Osjecala sam vise boli nego srece...I nikada necu zaboraviti, jer uvijek ce postojati nesto da me podsjeti na sve te mjesece tuge..Odlazite iz mojih snova, iz moga zivota. Za mene ste prestali postojati istog trena kada ste ucinili pogresne korake. Postali ste samo obicne sjenke, niste cak ni djelici moga zivota. Ostala je samo ruzna uspomena na vas, a TEBE nikad necu zaboraviti jer te samo zalim i sve one koji su vjerovali tebi i bili an tvojoj strani !!! ....




ljubiM